Hipermetropno oko ima slabiju lomnu jakost od normalnoga (refrakcijska hipermetropija), ili je prekratko (aksijalna hipermetropija), pa slika u njemu nastaje iza mrežnice. Nekorigirani hipermetrop mora stalno akomodirati da bi mogao jasno vidjeti. Zato hipermetropi s manjom greškom mogu jasno vidjeti na daljinu. Hipermetropi kod kojih veličina refrakcijske greške nadilazi moć akomodacije nemaju jasan vid ni na blizinu, niti na daljinu. Zbog stalnog napora akomodacije hipermetropi često osjećaju nelagodu i bol u očima, osobito prilikom čitanja i gledanja na blizinu. To su tzv. astenopske smetnje (asthenopia). Hipermetropija sekorigira konveksnim ili plus-lećama. Oči gledane kroz njih izgledaju uvećane.
Uzroci:
Točni mehanizmi nastanka dalekovidnosti nisu utvrđeni, međutim, većina istraživanja podupire teoriju gubitka elastičnosti kristalne leće, iako kao moguć uzrok, također se navode i promjene u zakrivljenosti leće, koje se objašnjavaju kontinuiranim rastom i gubitkom snage cilijarnog mišića (mišić koji savija i izoštrava leću). Slično kao sijeda kosa i bore, dalekovidnost je simptom uzrokovan prirodnim tijekom starenja. Prvi simptomi (dolje navedeni) obično se najprije primjećuju oko 40 – 50 godine.
Sposobnost akomodacije na bliske predmete pada s godinama, od mogućnosti akomodacije sa 20 dioptrija (mogućnost fokusiranja sa 50 mm) kod djeteta, do 10 dioptrija sa 25 godina (100 mm), te se spušta na 0.5 do 1 dioptrije sa 60 (sposobnost fokusiranja na 1-2 metra).
Simptomi:
Prvi simptomi koje većina ljudi primijeti su nemogućnost čitanja sitnog tiska, osobito u uvjetima smanjenog svjetla, umaranje očiju kod dužeg čitanja, nejasan vid na blizinu ili trenutna zamagljenost kod promjena različitih udaljenosti na kojima gledamo.
Mnogi napredni prezbiopi se žale da su im ruke postale „prekratke“ za čitanje na odgovarajućoj udaljenosti. Kao i ostale smetnje akomodacije, tako se i dalekovidnost, kod izloženosti sunčevoj svjetlosti manje uočava. To je rezultat suženja zjenice. Kao i kod ostalih leća, povećanjem omjera žarišne udaljenosti i otvora leće, dolazi do smanjenja stupnja zamućenosti nefokusiranih predmeta, te se time postiže oštrina slike. Zapaženo je,da ljudi određenih zanimanja, te oni sa miotičnom zjenicom kasnije zatraže pomoć kod prezbiopije. Uglavnom su to poljoprivrednici i ljudi koji rade kod kuće, oni korekciju zatraže kasnije, dok radnici u uslužnim djelatnostima i građevinari, traže korekciju vida ranije.
Liječenje:
Dalekovidnost se rutinski ne liječi - ipak pokušaji u otkrivanju lijeka, daju naznake da bi liječenje ipak bilo moguće - jer gubitak sposobnosti akomodacije se korigira korektivnim lećama, naočalama ili kontaktnim lećama. U osoba sa ostalim refraktornim problemima koriste se konveksne leće. Kod nekih slučajeva dodatak bifokalnih na postojeće leće daje zadovoljavajući rezultat.
Kako bi izbjegli upotrebu bifokalnih ili naočala za čitanje, neki ljudi se odluče za korištenje kontaktnih leća za ispravljanje vida na blizinu za jedno oko, a za drugo oko na daljinu, metodom „monovision“ .Monovision ponekad iskrivi percepciju dubine. Također nema bifokalnih ili multifokalnih kontaktnih leća koje istodobno pokušavaju ispraviti vid i na blizinu i na daljinu sa istom lećom. Kontroverzno je da su vježbe oka navedene kao način kojim se može odgoditi početak prezbiopije, ali nema dokaza da djeluju.
| Komentari |
|
